Iskorištavanje plitke geotermalne energije

Geotermalne dizalice topline su sustavi koji iskorištavaju plitku geotermalnu toplinsku energiju pohranjenu u zemlji ili stijeni do dubina od otprilike 100 metara. Tijekom zimskih mjeseci sustav iskorištava toplinu zemlje koja je na višoj temperaturi od temperature zraka, dok se tijekom ljetnih mjeseci višak topline iz objekta pohranjuje u zemlju koja je tada na nižoj temperaturi od temperature zraka.

Pogonska energija koja omogućuje ovakvo premještanje energije iz okoliša u interijer i obrnuto jest električna energija koja se koristi za pogon kompresora u dizalici topline. Na ovaj način dizalica topline kojoj tlo ili podzemna voda služi kao izmjenjivač topline postaje najučinkovitiji sustav za grijanje i hlađenje dostupan na tržištu. Sama učinkovitost se izražava kao omjer isporučene toplinske/rashladne energije koja se isporučuje potrošaču i utrošene električne energije za pogon kompresora dizalice topline. Ovaj omjer se naziva toplinski množitelj ili češće prihvaćen termin – COP (coefficient of performance), a veličina direktno zavisi o temperaturi grijanja ili hlađenja (temperatura polaznog voda) i temperaturi okoliša (tla, podzemnih voda).

Pravilo je da je sustav učinkovitiji što je niža temperatura grijanja (na primjer podno grijanje s temperaturama od 30-35°C) ili što je viša temperatura hlađenja (na primjer stropno i zidno hlađenje s temperaturama od cca 18°C). Geotermalne dizalice topline se mogu iskoristiti i u postojećim objektima prilikom rekonstrukcije starih termotehničkih instalacija.

Osnovna prednost geotermalnih dizalica topline je u njihovoj ekonomičnosti pri grijanju i hlađenju. Kvalitetno projektiranim sustavom moguće je uštedjeti na godišnjoj bazi oko 50-60% na troškovima grijanja i hlađenja. Također, ovi sustavi su klasificirani kao obnovljivi izvor energije te je omogućeno sufinanciranje ulaganja zelenim kreditima s posebnim uvjetima kreditiranja ili sufinanciranje projekta iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.